Marković, Mirko (Slavonski Brod, 22. VI. 1929 – Zagreb, 13. IV. 2009), povjesničar, geograf i kartograf, stručnjak za povijesnu kartografiju.

Na Prirodoslovno-matematičkome fakultetu u Zagrebu diplomirao je geografiju 1961. te doktorirao disertacijom Studij predodžbe fizičko-geografskih elemenata na kartama jugoslavenskih zemalja od najstarijih dokumenata do konca 17. stoljeća 1964. Kao Humboldtov stipendist usavršavao se u Geografskom institutu Tehničke visoke škole u Münchenu 1965–66. Radio je u Etnološkome zavodu HAZU-a, od 1975. kao znanstveni savjetnik. Proučio je Kartografsku zbirku Hrvatskoga državnog arhiva te o njoj i njezinim raritetima napisao iscrpan prikaz. Istražujući arhivsku građu (karte i planove naselja), prikupio je opsežnu, do tada nepoznatu građu. Najpoznatije su njegove knjige i monografije Đakovo i Đakovština (1976), Descriptio Croatiae: hrvatske zemlje na geografskim kartama od najstarijih vremena do pojave prvih topografskih karata (1993; najpotpuniji pregled kartografije Hrvatske i hrvatske kartografije od početaka do kraja XIX. st.), Brod: kulturno-povijesna monografija (1994), Hrvatski gradovi na starim planovima i vedutama (2001; najopsežnija znanstvena obradba karata i veduta koje prikazuju hrvatske gradove od najranijih geografskih predodžbi do suvremenih topografskih karata), Hrvatska na starim zemljovidima (2002; prikaz geografskog poznavanja hrvatskih zemalja i njihovo kartografsko predočavanje od početaka do XIX. st.), Kartograf Ivan Klobučarić i Rijeka (2002), Slavonija: povijest naselja i podrijetlo stanovništva (2002). Izradio je i desetak zavičajnih karata većih hrvatskih gradova i njihove okolice. Bio je član suradnik HAZU-a (od 1980) i počasni član Hrvatskoga kartografskog društva.